|
|
| < | siječanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
nisam vična opisivanju sebe shvatljivo vama... stoga imate izbor biti vični opisivanju mene shvatljivo vama...
u svako doba...
msn:
sarena_duga@hotmail.com
ICQ:
498-656-675
Free Hit Counter
evo vam smisao!
trenutno ja...
svađali su se: -Znaš da iza d ide y!!!
ona se samo smješkala pogledom zadovoljene narančaste mačke.
- Ma daj!! Zar je bitno?!
on se nije smijao.
ovo je već treći dan koji provode zajedno, treći dan, sedamdeset i drugi sat, četiritisućeidvadesetaminuta...
kiša, da kiš, i kiša, i sivilo i pokisnuli psi lutalice i nakupina puževa, svakakvih puževa, sa ili bez kućice.
ona se istezala na madracu u svojoj purpurnoj , malčice prevelikoj majci sa natpisom dok je on gledao kroz prozor, mutni, stoljetno prljavi prozor...
naočigled je stario, tamo.. kraj prozora
činilo joj se da vidi tu transformaciju i za tri minute vidjela je meso, a za pet minuta , kostur je stajao i ovaj put gledao u nju, mačku
u purpurnoj malčice prevelikoj majci,
na madracu,
na madracu olinjalom i sa cvjetnim uzorkom
- Hej Kosture!- zabavljala se bljeskajući očima, smješeći se izazivački, - Zašto me ne dodirneš, Kosture?-
krenuo je prema njoj,
hrpa kostiju micala se polako i s posebnim oprezom, kao puž, sa ili bez kućice.mirisalo je na popodne, na popodne u veljači, na popodne u veljači kad , na popodne u veljači kad se umire.
da, bilo je to popodne , sigurno!
ona ga je dražila i smješkom i mimikom, i gestom i mirisom, i nemirisom, i svime svojim i onim što ima i što nema i što je imala i što će imati, zasada.
došao je do polovice sobe, stopalom odgurnuo limenku cedevite u kut, počešao se po kosurskom nosu i zastao, samo tako,
odjednom.
stajao, e!
- Znaš da iza d ide y, priznaj...ili ću, ili ću...-
-Ma hajde, heh... Kosture , jel me VOLIŠ?!
ovo je bilo previše, čak i za pripadnika podsvijeta...
uzeo je svoj karirani kaput, prebacio ga preko kostiju, nasmješio se u timrothovskom stilu i izašao,
vani,
na kišu, s psima lutalicama, i puževima, sa ili bez kućice ali i ne sa narančastim mačkama...
by me
stvarno se dogodilo!
e!
je li loše zaboravitit kad istinski voliš?
i da, bit ćemo opet bezbrižni!!!!
sjećaš se ovoga:
..da i ja!
e!
...i ponovo sam se čudio što sklopljenih očiju umjesto mrklog mraka vidim sve samo šarenilo boja,
ljubičaste i zagasito crvene krugove koji su se sve više širili i rasplinjavali u tami i neprestano i iznutra navirući obnavljali , svaki od njih obrubljen žutom vrpcom...
prošli život azista postoji!!
za početak malo nebesa...
pa maloo do mostova...
a sve za padove, na kraju krajeva, padove...
text : by me and hesee
photos: by only meeeeeeee
smisleno, sasvim...
bezprijekorno...
sistem slobodnih asocijacija, nisam, sposobna,nisam...
jučer sam, slučajno, naletjela na sanjivost i zapravo, uvijek naletim na
e!
u suprotnosti sa realnim , zapravo, mislim
eto, da , sretna sam!
kako se pravi izložba...
divljenja vrijedno je ono moje kameleoniziranje, izvanjsko, ono fenotipsko, ono što razumijete
shvatila sam, sve se zapravo može reći u jednoj rečenici i ne koristim fotošop!
smijemo se uzastopno,nanizano,suzno, i baš nam je lijepo,
napadaju ga trakavice a on voli polar bear
i ja tako eto!
volim njih!
preseravanje, životno,e!
kako je sve smiješno,promatram smijeh kroz pivsku bocu...e!
da, i to, kako je put do zvijezda trnovit, hehe...e!
kako da obznanim svijetu e i kako da on obznani svijetu, kako je "normalno" odvratan pojam kojieg svi siluju i prisvajaju i ne razumiju i određuju i ograničavaju i ne daju i osuđuju i e!
mi smo ti , oni, jedini,
mi sami, oni od nekada, nismo isti...e!
-a ako čovjek ne može napisati ljubavnu priču, beskoristan je!
bla,bla,blaaaa
kako se pomiriš s tim da će jedan dan odrediti tvoj cijeli život ne misleći na ono što si mogao ili bi mogao imati, ono sve o čemu si nekada sanjao i zaboravio i poželio i zamišljao i uronio i pokretim ruke u moru stvarao morske krijesnice, i ležao na neudobnom žalu i pjevušio dok si brčkao noge u plićaku i halucinirao i NEŠTO i SAD NIŠTA!
E!
dopusti...evo, izvoli
hajdemo...
ehe, crtić...
i e voli i jeno zeleno oko i jedno plavo a smeđe nije...
ostavi na putu
one koji to zaslužuju...
dopusti sebi,
ponekad
ostani dijete
pored okrutnih nebodera,malo...
ne daj da ti život prođe u divljenju coca-cola reklamama
zato jednostavno
izbaci glavu kroz prozor...
u plućima minsko polje, u srcu magla, magl ,magl,
da li da budem patetična , il...
bolje ne.
ljeto, živo, ljeto puno svega,
puno svega, suza, smijeha, boliboli.nekako znam da je zasluženo,
ne bunim se, ne žalim ne proturječim, uživam.
bijah svugdje, malo putovanja, svugdje...
ljudi, puno ljudi, pješčane plaže ljudi..
glasno izvikujem u mrak mudraca i nelaika da pronađu pojam, izraz za moje stanje, stanje uma,
Klaić ne pomaže.
oprostite mi svi vi koji ste se dotakli moje zloće, praštanje nas uzvišuje, zar ne?
oprosti mi i ti koja si svojom krivnjom otišla iz mog života, ti zbog koje sam izbrisala sve uspomene,jedan dio sebe i svog malog života, oprostite mi i vi koje nemate povjerenja u moju malenkost, oprostite jer ne znam biti kao Svi,
al ne žalim se ,ponavljam!
tko je savršen neka baci kamen prvi...
netko je nekad rekao. KLIŠEJI NISU UZALUD
a tko nekad nešto netko kaže, to je čista istina...
ako postoji nešto kao čista istina..
kad shvatiš životnu šablonu, sve je lakše, malo bude lijepo, malo ružno i opet iznova kao metalna kgla, i onda si pomiren sa svim , zapravo koliko ti razum dopusti.
žao mi je ja sam sanjar, ne obazirem se na dodire stvarnosti, ne plačem za stvarnošću, a često plačem, ne komuniciram sa stvarnošću jer kad pokušam opržim se,a ne valja ni spavati.
međuprostor , to je ono gdje pripadam, i uvijek jesam, eto!
i ono kad Su rekli što te ne ubije, ojača te,
heh...
što te ne ubije samo ostavlja prostor za daljnje ubijanje...
al svejedno koliko god gajila i prakticirala ljubav prema mudrosti i dalje ostajem, ja.
ja kao sve socijalne moguće uloge u današnjem svijetu, naprosto nema smisla...
al opet, sreća se okusi i ostaje dugo u tragovima na usnama i kad se izgubi, a ne izgubi se, ponovo dođe,
samo je pitanje jesmo li sposobni primijetiti oblik u kojem stiže...
kažem, nisam uvijek sposobna al trudim se
lijepo je to...
nije dobro kad se sluša Tom McRea...
ljudi razočaravaju, kao i sunce koje kao za inat jače grije kada ti radiš u crnoj majci
nemoj me voljeti, kažem ja
ako me sunce ne voli, nemoj ni ti!
kažem ja, nisam ja ona ja koju ti voliš...
ne vjeruj ni vapnencu ni ničemu nemoj vjerovati ni nikome nemoj vjeroVATI.
pomakni se sa šanka da moj lakat ima mjesta,pomakni
ah...
kako me srce boli
zapravo duša, zapravo nije...
zapela sam negdje između spektra i sivila, između ljudi i sebe, između ograda...
a Oni kažu da duša ne postoji...
sram Ih bilo...valjda
je li pogrešno razmišljati stripovski, recimo
socijalno-idealističkog žanra
na primjer ovako:
TEMAPA
Nepredvidiva situacija, neuračunljiv um
Izolirana pojava, pogrešan smisao
Zamišljam imaginarno mjesto i vrijeme u kojem bi gledao tebe ili tebe
Al sigurno ne njih, sigurno...
Znam te napamet
Znam te napamet
Znam te napamet
Život, početak, sredinu i kraj
Napamet
Poglede, razmišljanja, bolesne namjere
Falsificirani principi prema običnom životu
Znam te napamet
Za tebe nema mjesta, ne...nema mjesta
pa gdje ima mjesta za (ne)ljude poput nas?
>
ne može osloboditi krpenu ručicu,
iza pozornice netko se grohotom smije,
nožica ljubičasta, krpena zaplela se o konac također,
orkesat svira, jako jako brzo,
siluju tonove i note!
ne može više mala lutkica,
glas je proždire, oči pohlepne je proždiru,
publika je nezadovoljena,
a konci je potežu
cirkus, masa je podivljala!!!
-ne boj se!-kaže glas...
lutkica otire svoje krpene suze...
a ne može, a željela bi, a nedaju joj
hej djevojčice zlaćane kose...
nemoj plakati, djevojčice,
ne bacaj razularenoj masi svoje najvrjedinije blago...
ne daj svoje raspadnute djeliće srca
svoje propale snove i smjehove,
ne daj im svoje srušene i ponovo izgrađene mostove
i svoje uginule kućne ljubimce,za kojima si toliko plakala
podigni svoje oči prema Gore
podigni ih suzne, i umorne
rastrgaj te konce i ako ne možeš, rastrgaj ih,
ljubičasta djevojčice...
dodirni nogama drvene daske pozornice, opipaj tlo
i ostani na njemu,
lutko, ljubičasta, zlaćanih prama...
malo je potrebno da se konci rasplinu...
malo
malo
malo,
a zapravo,
ne vjeruj mi
ja još nisam uspjela
ne znam...
deskriptirano, mda...zapravo i ne da mi se, al bih morala, auspuh!
ma nije da te volim, daleko od toga...
a eto, ne znam.
pijana, želim biti.dramski rečeno, pretpostavljam...ma ne znaaaaam!!!!
četvrtak će mi biti najdraži dan u tjednu,
nadam se da mi petak neće zamjeriti, valjda...
eh, da još i ovo.
nemoj da me depresira, aj molim te ne daj.
ali kad te molim...
ma i da potrošim svoje vrijeme na uzaludno ispijanje bezrazložnih kafa...
ipak će biti bolje, ne znam, ma neće...
šta ti misliš?
a daaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaj...
jel bi htio il ne bi jer , moja mala glavica nije navikla na dimne signale...
a bi li ja, e pa ne znam ni to. ali
najljepše je , priznaj,
oštri obrisi brade u harmonijskom i sinkroniziranom ritmu...
he,he...
ma tko bi bolje predočio nego ja...
znam da se podsmjehuješ trenutno...
ajoj, volim li prijedloge, priloge, čestice i veznike...
eh , pa vjerojatno.
a da mi olakšate malo, tek tako iz nekog osjećaja zahvalnosti na mojim živcima i privrženosti.
ne želim duge rečenice u svojim tekstovima, ne želim biti zbunjena i uplašena kao mala djevojčica koja se izgubila u najvećem tgovačkom centru ispred butiga sa ukočenim , bljedunjavim lutkama...
a-a!!
zamisli me orošenih očiju, i razmazane maskare, ruku spuštenih bespomoćno uz tijelo...
zamisli me jadnu , opušteno jadnu, razlomljenih snova i svega lijepoga što me nekad nasmijavalo,
zapravo nemoj me uopće zamišljati.
a-a!!
ja želim biti obični sretni smrtnik...
ja želim ujutro da ne kunem jutro( al samo ujutro)
ja želim pričati što mi padne na pamet, a da me razumiješ
ja želim da ne osjećam ježa u grlu
je ne želim da mi govore da sam nezrela, kad nisam nezrela
ja želim lelujati...
ja želim guštersku kožu koja upija sunce
ja želim najjakije otići na DOF
ja želim biti onako, ja , zapravo što više nalik na sebe, možda s malom dozom tuđih osobina, možda malo, a ne znam...
i tako, dok evo smanjivam vrijeme sna, želim samo da budeš sretan zbog mene i sa mnom...
znam da možeš i jesi već par puta...
ja:nisam in d mud
ti:aj budi
ja:neću
ti:aj budi malo ljudskija
ja: neću
ti: ne želim te takvu, ne bar na par minuta
ja: lažeš
ti: pa, možda i jesam
ja: dobro
ti: ne mogu te shvatit
ja:znam da možeš
ti: ipak, smijem se, to je dobro
ja: nemoj, kad se ja ne smijem, molim te
ti: a stvaaaarno mi je dosta
ja: nije
ti: kad postaneš ljud javit ću se
ja: nemoj
ti: a fak...!
konverziranje nam nije jača strana, zapravo, nemamo jaču stranu, zapravo i ne postojimo MI
a zapravo je sve ovo besmisleno, i zapravo
ja samo želim spavati al ne kao ti...
zapravo sve što želim je moguće, ali ja sam nemoguća...
mda...
možda ipak deskripcija nije najbolja ideja...
